Novosti

Kako smo planinarili do Glavice - i što smo sve vidjeli u Veternici?

Članovi Udruge Budi dobro okupili su se na početnoj točki izleta u podnožju Ponikvi, spremni za planinarenje prema Glavici i špilji Veternici, jednoj od najdužih u Hrvatskoj. Unatoč vlažnom vremenu, ekipa je entuzijastično savladala šumovite staze i uživala u čarima krškog reljefa.

Ponikve, Glavica, Veternica 05/10/2024

Nakon okupljanja u podnožju, desetak odvažnih planinara (pa skoro u dobi od 7-77) dovezla se autima do Ponikvi, početne točke današnjeg izleta. Vrijeme, iako vlažno, nije nas obeshrabrilo. Dapače, za vrijeme šetnje nije bilo značajnije kiše, a radi malo lošije prognoze izbjegli smo gužvu kakva zna biti subotom na toj ruti.

Ponikve su primjer kraškog reljefa u dijelu Hrvatske u kojem on nije uobičajen. Prostranim travnatim terenom teku tri potoka koja tu i poniru, a o mjestu na kojem se nastavlja njihov tok, malo kasnije…

Put kroz šumu trajao je oko pola sata. Vješto smo savladali svega nekoliko blatnjavih silazaka i uspona, te napokon stigli do planinarskog doma Glavica.

Nakon kratkog odmora i okrijepe toplim čajem, nastavili smo silazak prema Veternici

Jako smo zahvalni ekipi Parka prirode Medvednica koja nam je omogućila besplatni posjet špilji uz stručnog vodiča. Ova špilja nalazi se među 10 najduljih u Hrvatskoj (duljina svih kanala je oko 7 kilometara), a glavni kanal, kojim voda ne teče već 200 tisuća godina, dug je oko dva i pol kilometra, od kojih je prvih 380 metara elektrificirano i uređeno za posjetitelje.

U predvorju špilje mogli smo u tišini osluškivati, a pod snopom svjetiljke i vidjeti nekoliko šišmiša. Njih je u Veternici zabilježeno 18 vrsta, a kako većina njih ovdje zimuje, u to je godišnje doba špilja zatvorena za posjete.

Na ovom mjestu pronađeni su i ostaci oruđa kojim su se služili neandertalci, te kosti špiljskog medvjeda, te nekih pradavnih životinja: špiljski lav, nosorog, hijena i golemi jelen.

Kretanje kroz špilju ponekad je bilo malo zahtjevnije za one preko 180, ali tjelovježba je na kraju nagrađena prekrasnim oblicima, dvoranama, špiljskim ukrasima (iako ih nema previše u turističkom dijelu špilje), fosilima školjaka - da, tu je nekad bilo Panonsko more!

Otisak donje čeljusti medvjeda, potvrđuje da Zagrebačka gora ne nosi slučajno svoje drugo ime.

U jednom od bočnih kanala, pronašli smo i naše davne rođake, koji su se ljubazno odazvali na zajedničko fotografiranje. Vodič nam je otkrio da smo upravo na mjestu iznad kojeg se (doduše, stotinjak metra ili više) nalazi planinarski dom u koji ćemo se uskoro vratiti.

Kako je osvjetljeni dio špilje uskoro došao do kraja, nismo se uspjeli dovoljno približiti Ponikvama i provjeriti njegove ponornice, no vjerovat ćemo speleolozima.

Nakon kratke okrijepe u domu, uputili smo se puni dojmova svojim kućama.

Pa kako onda da ne budemo dobro?

 

 

Book banner

Knjiga "Edo s ovoga svijeta"

Priče iz knjige Edo s ovoga svijeta više su od putopisa - to su sasvim osobna pisma s putovanja. Topla, duhovita i dirljiva, napisana za Edine prijatelje, ali i za sve vas, koji se odvažite uzeti knjigu u ruke i krenuti s Edom na putovanje u više od 40 zemalja svijeta i na šest kontinenata.

Cijena knjige s dostavom je 28,00 €, a sav prihod od prodaje knjige donira se Udruzi Budi dobro.